Vesna Vlašić Jusupović, direktorka agencije McCann Sarajevo, u intervjuu za portal eKapija ističe da “advertajzing zahteva da ste stalno radoznali, da upijate svet oko sebe, sa svim finesama, i da neprekidno propitujete dešavanja oko vas”.
Njeno odrastanje u Sarajevu obilježila je činjenica da je kćerka poznatog muzičara iz čije škole su izašli današnje regionalne zvijezde kao što su Zdravko Čolić, Hari Varešanović i drugi, a još zanimljivije je čuti da je praunuka čuvene Emine koju je Aleksa Šantić ovjekovječio u slavnoj pjesmi. Otkriva nam da to za nju predstavlja "interesantno nasljeđe sa kojim se morate boriti". Kaže da je to donekle bio i teret, jer je osjećala da joj je život unaprijed zacrtan.
- Iako sam odgojena vrlo liberalno, bez pretjeranih pritisaka, uvijek sam izvan doma bila percipirana kao kćerka svog tate ili praunuka jedne ljepotice. Uporno sam željela pobjeći od interesa za koje se podrazumijevalo da ih trebam imati, pa sam se osim muzike intenzivno bavila i likovnom umjetnošću i dizajnom, a ritmička gimnastika je definitivno bila nešto što me je opčinilo – počinje priču za eKapiju Vesna Vlašić Jusupović, generalna direktorka agencije McCann Sarajevo.
Odrasla je u Sarajevu koje je za nju uvijek bilo najljepši grad na svijetu. Pamti, kaže, "veliku scenu" koju je priredila roditeljima kada su se prije nesretnih dešavanja 90-tih premišljali o selidbi u Finsku.
- Međutim, svašta se promijenilo od tada. Postala sam mnogo svjesnija realnosti koja nas okružuje, a i kontekst življenja je definitivno potpuno drugačiji. Ne mogu reći da manje volim svoj grad, ali BiH definitivno nije ono što sam ja očekivala da će biti kada dođem u ove godine. Ipak, nešto se nije promijenilo. I dalje sam u Sarajevu u kojem sam začela svoju porodicu i izgradila karijeru.
Da voli izazove i da je spremna posvetiti se onom što voli pokazuje i to da je završila dvije srednje škole, a potom uspješno prošla "ozloglašeni prijemni ispit" za Akademiju likovnih umjetnosti u Sarajevu na odsjeku za produkt dizajn i paralelno upisala i Opštu književnost na Filozofskom fakultetu. Te prve godine studija pamti kao vrlo užurbane.
- Iako sam uspjela položiti sve ispite prve godine na oba fakulteta, shvatila sam da nijedan nije ono što sam istinski željela, pa sam se vratila svojoj prvoj ljubavi - muzici. Trebalo je dobrih tri, četiri mjeseca priprema za prijemni ispit koji je bio vrlo stručan, i meni koja nisam završila Srednju muzičku školu, je pola toga bilo potpuno nepoznato, ali uspjela sam položiti prijemni ispit i to sa odličnim rezultatima te finalno i diplomirati na Muzičkoj akademiji. Iako ovaj period života pamtim kao jedan od najljepših, uvijek mi je falilo još nešto. Voljela sam da kreiram, da čitam, da razmišljam o alternativnim rješenjima, novim konceptima za sve što me okružuje. Vjerovatno se zato sada i bavim advertajzingom.
Put ka advertajzingu, kojim se danas bavi, počeo je ulaskom u UNHCR, agenciju koja je kako kaže, tada važila za jednu od najvećih i najrazvijenijih UN-ovih agencija u BiH.
- Tražili su nekoga ko dobro govori engleski jezik i ima dodira sa umjetnošću i našim školskim sistemom. Moja pozicija je bila unutar PR odjela, i tada sam dobila priliku da prvi put stupim u kontakt sa ovom profesijom. Vremenom, uz starije kolege koji su uvijek bili na raspolaganju za savjete i pomoć, dosta toga sam naučila.
Poslije toga ulazi u marketing vode, radeći za nekoliko časopisa, a prvi dodir sa advertajzingom stiče dolaskom na poziciju Account Managera u tadašnji Publicis. Uslijedio je Saatchi&Saatchi, zatim Lowe Idols & Friends i mnoštvo različitih pozicija i iskustava koje sam stekla radeći kao account, strateg, dizajner i Client Service Director (CSD) prije nego što se pridružila McCann-u na istoj poziciji.
- U McCann-u me je dočekala vrlo specifična atmosfera i radna kultura, znatno drugačija od onoga na šta sam navikla. Sa jedne strane savršeno funkcionalan internacionalni sistem, odlična koordinacija, otvoreno polje za različite mogućnosti koje donosi kreativna industrija, a sa druge strane tržište BiH koje je iz pozicije naše industrije još uvijek mlado i neiskusno, a prilično neuređeno. Sa pozicije CSD-a sam vrlo brzo prešla na poziciju Managing Directora. Imam tu sreću da me je ovdje dočekao tim prevashodno divnih i poštenih ljudi koji su vrhunski profesionalci sa dosta iskustva.
Ipak, kaže, nije sve bilo savršeno i trebalo je dosta rada da oblikuju agenciju i profilišu servise za sve usluge koje sada nude klijentima. Ponosna je što su trenutno jedina velika kreativna agencija na tržištu BiH.
- Kada kažem kreativna mislim da se, osim kroz PR aktivnosti, ne bavimo medijima, odnosno ne radimo zakup medija. Naš fokus je na razvoju strategija i kreativnih koncepata koji se dalje implementiraju kroz sve komunikacijske kanale, a našim klijentima nudimo full servis uz usluge produkcije, digitalne podrške, PR-a, organizacije i implementacije događaja i promocija. Osim toga, naša sestrinska agencija Universal Media nudi potpunu usluge kada su u pitanju mediji.
Posljednjih godina su, kaže, jedina agencija iz Bosne i Hercegovine koja je ostvarila zapaženiji uspjeh na regionalnoj reviji Balcannes, gdje su 2015. ušli u top pet agencija u regiji sa kampanjama "Ljubičanstveno" za brend Violeta, "Bubamara" za Coca–Colu. Prošle godine ušli su u top 25 regionalnih projekata sa kampanjom "Disleksija je različitost a ne bolest", koju su radili u saradnji sa udruženjem Vjetar u vezi sa razvijanjem svijesti o problemima sa kojima se susreću disleksična djeca unutar našeg obrazovnog sistema.
Kvalitet uvijek prevlada
Advertajzing, ističe, zahtjeva da ste stalno radoznali, da upijate svijet oko sebe, sa svim finesama, i da neprekidno propitujete dešavanja oko vas. Svaki dan je radni, a onaj koji se ozbiljno bavi ovim poslom, mora biti i asertivan, poznavati sociološki i kulturološki kontekst, kao i poslovne faktore koji potencijalno mogu uticati na klijentovo poslovanje.
- Dakle, svaki dan je nepredvidiv, uzbudljiv, i to je ono što najviše volim kod našeg posla. Izazova je mnogo, osobito na nedovoljno razvijenom tržištu kao što je BiH, u kojoj ne postoji svijest o neophodnosti postojanja kreativne industrije generalno, niti koristi koju ona donosi ekonomiji, kulturi a i samom cjelokupnom društvu. Industrija nije standardizirana, poslovi se dobijaju po svakakvim kriterijima, državni mehanizmi nam ne idu na ruku, a kvalitet često nije na cijeni, te ukoliko poslujete u skladu sa zakonom i pozitivnim poslovnim praksama potrebno je mnogo više rada i dokazivanja da biste dobili klijenta. Na sreću, dugoročno kvalitet uvijek prevlada, tako da mi teško gubimo klijente koje osvojimo. Kvalitet usluge govori sam za sebe.
Budućnost PR agencija u BiH je, prema njenom mišljenju, usko u vezi sa razvojem medija, a evo kako to objašnjava.
- Na našem tržištu klijenti i dalje u velikoj mjeri percipiraju PR kao besplatni marketing što se reflektira i na odnos medija prema PR-u. Postalo je skoro nemoguće plasirati kvalitetnu informaciju ukoliko ona nije na neki način, direktno ili posredno plaćena. Osim toga, sve je manje kvalitetnih medija. Iako su kvantitativno jači nego ikada, informacije se plasiraju bez ikakvog kvalitativnog kriterija. Kvalitetan PR u takvoj sredini postaje ne samo neminovnost, nego i svojevrstan edukativni sistem koji itekako ima pozitivnu budućnost u zemlji kao što je BiH.
Ne prihvatati ništa manje od maksimalnog angažmana
Dugogodišnje iskustvo koje je stekla u ovoj industriji naučilo ju je da ništa nije onako kako izgleda u početku, ali da treba vjerovati svom unutrašnjem kompasu.
- Shvatila sam da nikada ne treba reagirati na prvu, da smo svi mi ljudi sa svojim osobenostima. Rekla bih da sa velikom odgovornošću dolazi i velika doza pritiska koji treba znati na odgovarajući način amortizovati u komunikaciji sa svim poslovnim saradnicima.
Uspješan menadžer, kaže, primarno mora imati vrlo jasnu viziju budućnosti i konkretno formulirane ciljeve.
- U našoj industriji ljudi su najbitniji resurs, stoga je od ključne važnosti znati uzeti u obzir individualne osobine, karakteristike i sposobnosti uposlenika, koji svakako imaju svoje osobne ciljeve te ih usmeriti kako bi se postigao zajednički poslovni cilj. Osim uobičajenih vještina i sposobnosti koje svaki uspješan menadžer mora imati, za mene je najvažnija iskrenost. Jedino otvoren i iskren menadžer može zaslužiti istinsko povjerenje i odanost tima kojim upravlja.
Iskrenost koju ispoljava kao neko ko je na čelu tima, voli osjetiti i kod svojih kolega.
- Ukoliko vi kao lider demonstrirate integritet, povjerenje dolazi prirodno, ali morate biti spremni kontinuirano raditi na sebi, a istovremeno pomagati drugima da rastu i profesionalno se razvijaju. Omogućiti prostor i uslove za isto, ali ne prihvatati ništa manje od maksimalnog angažmana.
Smatra da određene odluke nikada nije jednostavno donijeti, pogotovo one koje predstavljaju prekretnice za poslovanje agencije, bilo da se radi o odnosu prema klijentu i dobavljaču, ili internoj organizaciji.
- Način donošenja odluka i svakako njihov ishod uvijek svjedoči o čovjekovom karakteru. Vrlo sam analitična i prilikom donošenja odluke uvijek vagam za i protiv faktore, te se okrenem na onu stranu koja će našem kolektivu donijeti dugoročne prednosti.
I loš savjet te nečemu nauči
Dok je odrastala i profesionalno se usavršavala dobronamjerno je prihvatala savjete, čak i one koji nisu stizali u istom duhu. Kako kaže, i loš savjet te nečemu nauči, ako ništa drugo, onda o osobi koja ga je dala.
- Jedna divna osoba, dugogodišnja saradnica moje mame me je, kada smo razgovarali o izazovima mog prvog formalnog zaposlenja, pitala jednostavno – Da li ti se sviđa to što radiš? Ako je odgovor da, jedino što je osim toga bitno je da nikada ne osjetiš "čvor" u želucu, nelagodu zbog bilo kojeg postupka koji bi trebalo da učiniš zbog posla. Vrlo jednostavno, a ipak jako teško za realizirati. Ipak, i danas se trudim da pratim taj savjet.
Divi se svojoj majci, jer do sada nije upoznala pozitivniju osobu od nje, sa jačom ličnošću. Prijateljice je prate kroz cijeli život.
- Pošto snažno vjerujem da je svako kvalitetno prijateljstvo zasnovano prevashodno na povjerenju rekla bih da njima najviše vjerujem, u najmanju ruku koliko i sebi.
Ali, sama sebe često zna i iznenaditi, pa ni to povjerenje nije bezgranično.
Shvatila je da su hrabri oni koji znaju šta hoće i koji su, uprkos strahu od potencijalnog ishoda, spremni sve podrediti uspjehu, vodeći računa da jedino oni trpe potencijalne konsekvence.
Ono na šta je ona posebno ponosna je činjenica da nijedan poslovni konflikt nije ostavila nerazriješen.
Život je za nju, "onaj predivni predah koji nas razdvaja od vječnosti".
- Voljela bih se vidjeti kako radim u istoj industriji, ali možda na nekom naprednijem i većem tržištu gdje bih se susretala sa novim izazovima.
Originalni intervju objavljen je na: https://ba.ekapija.com/people/2254545/vesna-vlasic-jusupovic-generalna-direktorka-mccann-sarajevo-hrabri-su-oni-koji-znaju