Enisa Mandra Sadiković, menadžerka projekata u agenciji McCann Sarajevo, u intervjuu za Media Marketing otkriva zašto je za razvoj svoje karijere odabrala baš McCann.
Enisa Mandra Sadiković je project managerka u agenciji McCann Sarajevo. Njena agencijska priča počela je s pripravničkim stažom. Djevojka koja uživa u stalnom učenju, novim saznanjima, iskustvima i projektima, prošla je kroz sve odjele agencije, a danas je odgovorna za klijenta The Coca-Cola Company. Po završetku studija na Ekonomskom fakultetu nije mogla ni zamisliti da će se već iduće godine nalaziti u društvu stručnjaka struke za koju se školovala, a svega nekoliko godina kasnije postati i jedna od njih. Mišljenja je da ni na koji način ne treba sputavati želju za nečim novim i neistraženim, da treba osjetiti kada je vrijeme za poslovno osvježenje.
MM: Šta te je privuklo da se posvetiš komunikacijskoj industriji?
Enisa Mandra Sadiković: Još u osnovnoj i srednjoj školi omiljeni zadaci su mi bili oni u kojima sam na neki način mogla iskazati svoju kreativnost. Nekadašnji “panoi” – radovi na hamer papiru su predstavljali polje za kombinovanje fotografija i različitih tipografija, a prezentovanje je dolazilo kao šlag na tortu. Sveske su mi bile ispisane u minimalno tri boje, a često se dešavalo i da ih prepisujem ispočetka jer nisam bila zadovoljna kako izgledaju. Vjerovatno ne moram ni reći da je najviše ispaštala matematika.
Ti moji “školski projekti” bili su prvi koji su omogućavali out of the box razmišljanje. Moja druga ljubav, koja je lako mogla postati prva, je interior design. Međutim, put me ipak odveo na stranu komunikacija… I neka je.
MM: Zašto baš McCann?
Enisa Mandra Sadiković: Iskreno, McCann nije bio moj svjestan izbor. Po završetku fakulteta nisam baš poznavala agencijsku scenu u BiH, full service ili specijalizirane agencije su mi predstavljale priličnu nepoznanicu. O tome nas nisu učili na fakultetu. A vjerovatno bi trebali?! Moj jedini cilj je bio da pronađem mjesto gdje ću naučiti nešto novo, prošiti znanje stečeno kroz školovanje, raditi sa ljudima koji neće bježati od toga da mi prenesu svoje znanje na obostranu korist. I tako, u McCann-u su se jednostavno posložile kockice, došla sam do ljudi koji su od prvog susreta vjerovali u mene. Sada mogu reći da za mene pod ovim nebom nije postojalo bolje mjesto.
MM: Prošla si sve agencijske odjele. U kojem ti je bio najveći izazov raditi? U kojem misliš da si najviše naučila i naoružala se za uspjeh u radu s klijentima?
Enisa Mandra Sadiković: Svi odjeli kroz koje sam prošla rezultiraju onim što znam danas, tako da ne mogu reći da me je rad u nekom naučio više ili manje u smislu know how-a. Svaki posao te nečemu nauči onoliko koliko ti to dopustiš. Sa druge strane, rad u dva odjela me “natjerao” da izađem iz svoje zone komfora. Account, jer ništa te ne prodrma kao odgovornost za klijenta koji ti je povjeren i Digital odjel u kojem sam bila na vodećoj poziciji i gdje sam počela osjećati odgovornost ne samo za svog klijenta, već za cijeli odjel, inside & out.
MM: Šta te najviše oduševljava kada je tvoj posao u pitanju, šta je ono zbog čega i dalje voliš ponedjeljke?
Enisa Mandra Sadiković: Nakon šest godina u agenciji mogu reći da me i dalje oduševljava dinamičnost naše branše, mogućnosti koje nudi. Obožavam rad u dobrom timu koji funkcioniše kao jedan sa svim usponima i padovima. Ništa me ne motiviše kao to, naročito ako je u timu i član sa klijentske strane. Što se tiče ponedjeljka, moram reći da imamo nekih međusobnih nesuglasica. Teško mi se odvojiti od vikenda tokom kojeg organizaciju vremena u potpunosti držim u svojim rukama.
MM: Šta te može oduševiti kod klijenta?
Enisa Mandra Sadiković: Jednom rječju – razumijevanje. Ono što sam uvidjela tokom godina u radu sa klijentima jeste da se često izgubi osjećaj da sa druge strane mail-a sjedi ljudsko biće koje kao i svako drugi ima svoje ups and downs. Ako je nekome loš dan, nerazumijevanje i pritisak će takvo raspoloženje samo multiplicirati, rijetko će donijeti rješenje. Svakodnevna poslovna mail komunikacija često rezultira robotizovanim odnosom prema saradnicima što nikada ne završi dobro. Sa klijentima koje mogu nazvati i s njima opušteno razgovarati o work & non-work temama, posao nije zaista posao već rad ka ostvarenju zajedničkog cilja.
MM: Vidiš li da onim što radiš i ti doprinosiš stanju u društvu? Radi li ova industrija dovoljno na boljem stanju i boljitku u svijetu?
Enisa Mandra Sadiković: Industrija definitivno ne radi na navedenom u mjeri koliko bi mogla, tako je već godinama. Ranije naveden robotizovani pristup je poprilično preuzeo oglašivačku struku u BiH generalno, brifovi su sve sličniji, ciljne grupe šire, prodajni ciljevi sve češći od brand awareness-a. Inače smatram da je čisti brand awareness taj koji može rezultirati mnogo boljim kampanjama, onima koje će ostaviti dugoročni uticaj na potrošače u globalu i učiniti ih ambasadorima, a istovremeno imati pozitivan utiecaj na određene grupe u društvu. Iako je cjelokupna situacija u oglašivačkoj industriji, naročito u BiH, kruto postavljena u posljednje vrijeme, svakako u sklopu tima nastojim da radom promijenim taj status quo.
MM: Šta vi mladi u svemu tome možete promijeniti? Šta bi ti mijenjala?
Enisa Mandra Sadiković: Smatram da su mladi već na dobrom putu ka pozitivnim promjenama. Vjerujem da smo svi svjesni činjenice da generacija milenialsa u sve većoj mjeri stavlja svrhu ispred profita prilikom djelovanja. Tu se radi o smjeni koja bi mogla u potpunosti promijeniti način poslovanja u narednim godinama, naročito ako se u obzir uzme činjenica da će do 2025. godine 75% radne snage biti upravo iz generacije milenialsa.
MM: Na ovogodišnjem susretu mladih lidera komunikacijske industrije Adriatic regije bila si vrlo aktivna učesnica. Koliko je to iskustvo bilo značajno za tebe i šta si od novih znanja nakon Japodskih otoka prvo prenijela kolegama koje nisu bile s nama?
Enisa Mandra Sadiković: Da, izuzetno lijepo iskustvo. Iako u regionu postoje susreti koji već godinama važe za svjetski kvalitetne, okupljanje na Japodskim otocima je definitivno bilo one of a kind. Sama činjenica da se na jednom mjestu okupilo toliko mladih, kvalitetnih ljudi iz cijele regije govori za sebe. Iako sam pred sami dolazak bila možda i malo zbunjena zbog čega traje pet dana, znaš ono, kako ostaviti agencijske obaveze na toliko vremena, ej imam ja svoje privatne obaveze i slično, svakim danom sam postajala sve privrženija tom mjestu, cijeloj atmosferi i ljudima. Najveći značaj predstavlja spoznaja da možemo bolje, da su nam svima shvatanja i ciljevi slični, ako ne i isti kada je oglašivačka industrija u pitanju. Upalila se ona lampica u glavi zvana „na dobrim mladim ljudima svijet ostaje“.
MM: Šta smatraš značajnim lekcijama u dosadašnjim godinama provedenim u komunikacijskoj industriji?
Enisa Mandra Sadiković: Mislim da mi je najznačajnija lekcija bila da trebam shvatiti koliko vrijedim, biti svjesna da imam šta pokazati drugoj strani. Tokom rada često dođemo do situacija gdje poštovanje prema klijentima i saradnicima preraste u strah od iskazivanja mišljenja, a od toga ne postoji veća blokada.
MM: Imaš li ga i kako najradije provodiš svoje slobodno vrijeme?
Enisa Mandra Sadiković: Prije pola godine na ovo pitanje bih odgovorila da imam izuzetno malo slobodnog vremena. U međuvremenu sam shvatila da je problem zapravo u meni samoj. Vodeći se krilaticom „što možeš danas, ne ostavljaj za sutra“, došla sam do preopterećenja. Shvatila sam da je nekada bolje ostaviti za sutra. Bolja organizacija i prioritetiziranje zadataka rezultirali su optimalnim balansom između privatnog i poslovnog. Vrijeme izvan McCann-a koristim za supruga, porodicu, prijatelje i dva ljubimca – mačku Ružu i psa Bellu. Vjerovatno se ničemu ne radujem kao godišnjem odmoru jer to znači putovanje i nova iskustva.
Originalni intervju objavljen je na linku: https://www.media-marketing.com/mladi-lideri/mladi-lideri-enisa-mandra-sadikovic-mccann-sarajevo-svaki-posao-te-necemu-nauci-onoliko-koliko-ti-to-dopustis/