Kristina Jovanović: Barcelona je grad u kojem možete da izađete u dva sata poslije ponoći i da odete na fenomenalne izložbe koje se baš u tom trenutku otvaraju

Umjetnička scena Barcelone je veoma jaka, samim tim raznolika, otvorena za nove stilove i ideje i daje neki jedinstveni pečat koji svako od nas donosi

Razgovarao: Ekrem Dupanović

Kristina Jovanović je multidisciplinarna umjetnica sa širokim spektrom znanja i interesovanja, koja uključuju advertising, grafički dizajn, fotografiju, video, skulpture te dizajn nakita, asesoara i igračaka. Pored izuzetnog kreativnog talenta, u poslu je odlikuju upornost, odgovornost, posvećenost detaljima, snalažljivost, komunikativnost, kao i konceptualno, medijski neutralno razmišljanje. Završila je smjer Grafički dizajn i vizuelne komunikacije na Fakultetu za umetnost i dizajn Univerziteta Megatrend, a potom i master na Bau, Escola Superior de Disseny Barselona, Španija. Poslije jednogodišnjeg freelance iskustva u Španiji, radi kao junior dizajner u agenciji McCann Beograd sa klijentima kao što su Raiffeisen Bank, L’Oreal, Jugoslovensko dramsko pozorište…Dobitnica je prve nagrade na međunarodnom dizajn konkursu u Dizeldorfu, Njemačka za Project Sunshine for Japan, kao i prve nagrade na konkursu Hope Japan Poster u Rimu.

U komunikacijskoj ste industriji zato što volite taj posao ili zato što jednostavno nešto morate raditi?

Moja velika želja, još od studentski dana, bila je da se oprobam u ovoj industriji i da vidim kako ću se snaći u tome. Ovaj posao pruža dosta mogućnosti, dinamičan je i veoma zanimljiv i, ono što je za mene kao dizajnera veoma bitno, dosta kreativan. Kada se na sve to doda fenomenalno okruženje i ljudi sa kojim radimo, onda je to definitivno nešto što volim.

Dobili ste dvije nagrade za radove posvećene Japanu. Čime vas Japan toliko privlači?

Japan je inspiracija sam za sebe. Neiscrpni izvor kreativnosti pomješan sa tradicijom. Univerzum za sebe. Veoma cijenim njihovu stilizaciju u umjetničkom izražavanju, minimalizam, ali u isto vrijeme sa neke druge strane -eksploziju boja i stilova. Strašna tragedija koja je zadesila taj narod 2011. godine pogodila je i cijeli svijet. Takvi trenuci pokazuju koliko je jedan narod složan i jak. To je ujedno bila i inspiracija za poster koji sam uradila. Po tradiciji i mitologiji, ako se napravi 1000 ždralova (origami tehnikom) jedna želja će se ispuniti. Meni je to formiralo sliku tog naroda koji se drži zajedno i uz svu snagu i sve te želje kreće da gradi nešto novo.

Kakva su vam iskustva iz Barcelone, sa studija i jednogodišnje prakse kao freelancera?

Barcelona je grad za umjetnike. Meni je to najomiljeniji grad na svijetu. Tamo možete da izađete u dva sata poslije ponoći i da odete na fenomenalne izložbe koje se baš u tom trenutku otvaraju. Sklop nevjerovatnih ljudi, kultura, priča i energija. To je grad koji nudi mnogo, koji nema cenzuru u stvaralaštvu, gdje je svaki trud i rad veoma cijenjen. Umjetnička scena je veoma jaka, samim tim raznolika, otvorena za nove stilove i ideje i daje neki jedinstveni pečat koji svako od nas donosi. Ovo se sve odnosi i na fakultet i na programe na njima. Slobodni su, nemaju strah da pitaju da istražuju. Insistiraju da stojite iza svog rada i uče vas kako da to najbolje uradite. To je grad gdje jednostavno, ustručavanja nestaju, a sloboda preuzima primarno mjesto.

Šta mladi lideri trebaju naučiti i neizostavno usvojiti od svojih starijih kolega?

Vještinu i moć organizacije posla. Pribranost u svim momentima. Jasno odlučivanje sa jakim argumentima iza tih odluka. Komunikacija i saradnja sa ljudima.

A šta bi obavezno trebali odbaciti iz tog nasljeđa?

Ono što ja mogu da primjetim jeste da je i dalje ostao u ljudima (minimalni), ali prisutni strah od iznošenja svog mišljenja. Za mene je veoma bitno da kažem šta mislim i kakav je moj utisak o nekom projektu na kom radimo. Nekad to zna biti pogrešno, ali i na tim stvarima se uči. Normalna i zdrava komunikacija (nekad čak i diskusija) je uvek dobrodošla.

Znanje i iskustvo: šta je važnije i kako na najbolji način ispreplesti ta dva neizostavna aspekta rada i kreativnosti?

Generalno gledano, znanje bez prakse je uzaludno. Svi moramo da radimo na svom usavršavanju i znanje je jedino što nam nikada niko ne može oduzeti. Neka saznanja možda neće uvek biti direktno povezana sa našim poslom, ali ovo je industrija u kojoj široko obrazovanje stalno dolazi do izražaja.

Šta savjetujete svojim vršnjacima? Da vam se pridruže u ovoj industriji ili da pokušaju naći bolji posao?

Definitivno da probaju. Ako se ne snađu da se poslije ne kaju zašto barem nisu probali. Ako se ne prepoznaju u tome onda da potraže drugi posao.

Kako vizionirate budućnost komunikacijske industrije?

Kroz kampanje koje direktno prati dobro organizovan i zanimljiv PR. Mislim da su ljudi sve svjesniji da ova industrija ima veliku moć i da direktnim obraćanjem kroz kampanje, mi možemo da doprinesemo nekim promjenama. Sve je više takvih primjera oko nas, i sve više pozitivnih, što me neizmjerno raduje.

Kakve ste utiske ponijeli iz Mokrina sa susreta Lideri s Liderima?

Ne znam odakle da krenem. Toliko divnih trenutaka, toliko fenomenalnih mladih ljudi, toliko genijalnih predavača i nestvarno mjesto gdje se sve održalo...

Pa da krenem od prvog utiska i bajke u kojoj se sve dešavalo. Zaista sve pohvale Banetu na ideji da se stvori jedno takvo mjesto kod nas; mjesto gde će mlade glave, sa svježim idejama imati prostora da pokažu ono što oni najbolje znaju, a to je stvaralaštvo. Oduševljena sam sloganom kuće: “Ako imate ideju veliku kao kuća, mi imamo kuću za vas.” Genijalno, zar ne? I naravno challenge za sve.

To je jednostavno mjesto gdje se ne osjećate kao gost, ali niste ni domaćin – jednostavno ste sve po malo.
Sledeća impresija je upućena Vama Ekreme. Vi ste sinteza entuzijazma, nada, želja, snage, dobrog raspoloženja, jedinstvenog humora, neprocjenjivog iskustva, savjeta i pregršta pozitivne energije. Uspjeli ste u nama da prepoznate u onu iskru po kojoj smo različiti i jedinstveni, ali opet slični. Mislim da ste zaista prava osoba koja će kroz svoje iskustvo i znanje umjeti da kanališe našu energiju i ambicije.

Kako opisati sve te mlade ljude koji su bili tu?! Dijelimo iste poslove u istoj industriji, dijelimo iste probleme, imamo beskrajno mnogo savjeta ka starijim kolegama i jedan svemir novih ideja u glavi.. Ako je nekada neko bio u dilemi da li treba da se bavi ovim poslom, trebalo je samo na sat vremena da doživi naše druženje u Mokrinu. Da osjeti tu energiju, da upozna sve te genijalne ljude i mislim da bi odmah dobio želju da nam se pridruži.

Za kraj sam ostavila sve te inspirativne predavače. Drago mi je što su nam pričali kako o industriji u kojoj radimo, tako i o tome kako su oni krenuli u sve to. Kako je to biti na vrhu, pa doživjeti pad i opet se podići. Kako da naše poglede ne ograničavamo onim što nam nameće sistem i društvo, nego da imamo slobodu i širinu u izražavanju. Kako da sami sebi dajemo vjetar u leđa, da ne odustajemo, da se borimo da mijenjamo neke stvari, da je sve moguće i onda kada nam to izgleda kao da nemamo nikakve šanse za to i još puno puno sličnih savjeta. Bilo je tu savjeta po definicijama i formulama, konkretno vezanih za posao i pitanja poput, da li ovo može ovako ili onako.

Zaustavila bih se ovdje, a mogla bih još dugo, dugo da pišem o svojim utiscima. Još bih samo htjela da se zahvalim svima na divnom društvu, organizaciji, na savjetima, odličnoj energiji i da kažem da se iskreno radujem našem sledećem susretu i našoj saradnji na svim projektima o kojim smo pričali.

Tekst je objavljen na portalima B 92 i Media Marketing

www.mccann.co.rs